Iako dugo nisam pisala, to ne znači da se ništa nije događalo. Sadnice za proljetnu sadnju 2010. smo naručili već u dvanaestom mjesecu 2009. Rečeno nam je da ćemo ih imati na raspolaganju krajem četvrtog ili početkom petog mjeseca. Vjeriojatno uvjetovano vremenskim nepogodama, a uslije nedostatka adekvatnog rasadnika ovlaštenog proizvođača kod kojeg smo naručili sadnice, isporuka nije uslijedila na vrijeme. Zadnjih dana petog mjeseca javljeno nam je da možemo doći po svoj sadni materijal.

Na licu mjesta, nemalo smo se iznenadili sadnicama koje smo platili 5kn/kom. Bile su doista malene, od 3-5cm visine, tek jedna jedina majušna grančica. Nisu čak niti sve sadnice unutar jedne palete bile "žive". No proizvođač nam je rekao da ako se osjećamo zakinutima nepotpunim paletama, koje su neminovnost pri uzgoju, slobodno možemo dobiti dodatne sadnice kako bi imali naručenu količinu, pa i više. Odabrali smo palete koje su izgledale "živahnije" i žurno se odvezli doma. Kako su bile u hladovini kod proizvođača, odlučili smo ih prvo malo adaptirati na sunčane uvjete prije nego ih posadimo na polju.

U periodu između naše narudžbe i isporuke sadnica u rano proljeće naručili smo traktor kako bi nam pripremio tlo za sadnju. Polje je bilo godinu dana ranije neobrađivano, kako bi se oporavilo od uzgoja pšenice, koju je uzgajao raniji najamnik polja. Iz tog razloga, stajalo je manje-više u parlogu, a korov se jako proširio. Traktorist je preorao polje, a potom i predrljao. No kako sadnice nisu stigle na vrijeme, korov je brzo počeo rasti. Do vremena kada su sadnice bile spremne za preuzimanje, korov mi je dosezao do koljena (polje nije u blizini našeg doma, već u jednom selu nadomak našeg grada).

Kada smo vidjeli da su se sadnice dobro prilagodile sunčanim uvjetima u našem vrtu i krenuli saditi, shvatili smo da moramo ponovno zvati svoga traktoristu. Jedna loša vijest slijedila je drugu. Počevši od kašnjenja sadnica, preko  njihove sićušne veličine, pa do polja koje je ponovno bilo u parlogu, sada traktorist nije imao vremena za nas. Nakon toga je bila poplava, pa je uslijedila suša. Do vremena kada je polje ponovno bilo spremno za sadnju neke od naših sadnica nisu uspjele preživjeti u tako malenim paleticama. A već je bila polovica sedmog mjeseca! Tako to izgleda kada se bračni par koji se profesionalno bavi izradom web stranica primi poljoprivrede o kojoj nema pojma ;) !

Da bismo mogli saditi, morali smo se ustajati ranom zorom i ići na polje. Sadili smo maratonski i zalijevali ih svako jutro prvih deset dana. A onda su uslijedile još neke dodatne privatne okolnosti zbog kojih nismo mogli ići na polje svaki dan. Pa smo nastavili zalijevati svaki deseti dan. Vrućine su bile nesnošljive, a malene sadnice čitav dan izložene suncu. Na koncu do kraja ljeta imali smo 20% osušenih sadnica, srećom, u međuvremenu smo sijali L. angustifoliju, pa smo u jesen, kada je prestalo biti tako nesnošljivo vruće i nju posadili na polju i nadoknadili gubitak. Kao dodatak tomu kupili smo i 10 malo većih grmića Angustifolije koje smo također u jesen posadili na polju.

Ovdje moram napomenuti da smo kupili sadnice Budrovke koja je hibrid, dakle neplodna vrsta, a sijali Angustifoliju koja je plodna, no ne mogu se međusobno miješati kada su na jednom polju. Pogotovo ako se razmnožavaju reznicama, kao što je kod nas slučaj.

Polovicom ljeta, naš "stari" grm Budrovke koji već dobrih 5 godina, ako ne i dulje imamo pred kućom, bio je prepun cvijeta. Odlučili smo se okušati u "berbi" i obrali ga nekim alatom za ručnu košnju koji smo uspjeli nabaviti (nažalost nismo se sjetili fotkati taj urnebesni prizor). Ubrali smo 2 kg cvijeta, vezali ga u snopiće i stavili sušiti u hladovinu. Tako smo dobili dovoljnu količinu suhog cvijeta za vlastite potrebe.

Naše polje je u međuvremenu nasađeno dvijema vrstama lavande, Angustifoliom i Budrovkom, a od proljeća 2011. nastavljamo s proširenjem nasada vlastitim sadnim materijalom. Već se veselimo nadolazećem proljeću i odlasku na polje. Iako "gradskoj djeci" poput nas nije lako raditi u polju, osjećamo da je to zdravo i dobro za nas, kako po pitanju zdravlja, tako i po pitanju nekog balansa u životu, obzirom da nam je primarni posao vezan za duge sate rada na zatvorenom za računalom.

Također ove godine planiramo zvati i eko nadzor kako bi ušli u sustav i dobili svoju eko markicu. Nisam sigurna koliko će nam ona uopće koristiti u budućnosti, no kad već i tako uzgajamo ekološki, zašto onda ne bi imali i certifikat koji to potvrđuje. Državnoj blagajni će dobro doći taj naš mali doprinos, a nadamo se da će i nama biti jednoga dana od koristi.

Nastavak slijedi :) ...